Ok, sad sam zaista riknula.
Ono juche je bila samo fina uvertira za moje mishice i zglobove. Sad zvanichno ne mogu da mrduckam. Osecam se kao ogromna krofna nesposobna za bilo kakav pokret osim za kotrljanje niz neku padinu. Shteta pa sobe i hodnici u domu nisu pod nekim nagibom.
Chak nisam ni nes skuvala. Zna se koliko ima sati kad meni ne mirishe nes pored kompa.
Posle jucherashnjeg maratonskog izlaska mislila sam da cu poshtedeti moje jadno telo torture, ali ne.
Nashla sam se u neko doba sa devojkom koja preko IAESTEa ide na razmenu u Srbiju i pre neki dan mi je poslala mail, ako mogu, da joj ispricham shta je cheka. Ide u Beograd tako da sam prilichno ubedjena da ni ja ne znam shta je cheka, ali dobro. Kazhe da je bila par meseci u Shvedskoj i da je spremna na zhivot sama, daleko od kuce. Rekla sam joj da Srbija nije Shvedska. Nadam se da shvata da sam to vrlo ozbiljno mislila. U principu zanimale su je neke osnove tako da sam joj uz hiljaditu kafu juche objasnila kako se mozhe preziveti u dragoj mi domovini.
Vratila se u dom i ponadala da cu se opet zakomirati, ali ovde su svi vec bili na federima i spremni za Tesco i kupovinu nekog jeftinog alkohola. Ja sam kupila neko vino od vishnje. Nadam se da je bilo vino od vishnje. Imalo je vishe ukus benzina od vishnje.
Otpadali smo u mojoj sobi koja je izgleda postala glavno mesto okupljanja. Chinjenica da sam ceo jedan dan vukla nameshtaj da bi napravila sobu koja na neshto lichi je ochigledno doprinela tome da se ovde svi osecaju najudobnije. Pritom, zaista je chisto i mirishljavo. Dejvid kazhe da imam neki opsesivno kompulsivni poremecaj. I verovatno je upravu.
U neko doba uhvatili nocni bus i trebali da se nadjemo sa Politehnichkim delom ekipe. Medjutim, onom debilu, Aleksu je kao pozlilo, jao jao. Pa su svi morali da odu. Ne razumem zashto ga nisu strpali u texi i rekli choveku da ga vodi na aerodrom spakuje u avion i poshalje ekspresno natrag u Shvedsku. Jasna i Ivana mi rekoshe kako ih po ceo dan smara sa onim makljanjima Srba, Bosanaca i Hrvata. I da je chak rekao neshto u fazonu, ako se predomisle po tom pitanju, da mu jave, da ce nabaviti blato. Ja da sam na njegovom mestu ne bi bila toliko vickasta. On je jedan od onih ljudi koji jednostavno ima onu groznu nacerenu facu na koju zhelish da zalepish svoj djon, vishe puta.
Nasha ekipa je mnogo bolja. Stvarno. Kolumbijka koja im se pridruzhila je simpatichna mala osoba kojoj je toliko ovde hladno da je pre neko veche nosila chizme i rukavice i uglavnom je ne vidjamo jer sedi u sobi sa fenom uperenim u facu. Dejvid i Atul se nadaju nekom mushkom pojachanju jer smo ih sinoc naterale da slushaju Girls just wanna have fun, posle chega je Dejvid rekao da ga sachekamo minut dok ode po svoje tampone.
Izashli smo u Chokoladu. Meni je bilo dovoljno samo ime da pozhelim da udjem unutra. I stvarno nam je bilo savrsheno. Bukvalno smo do fajronta apsolutno svi igrali i skakali i smejali se. Neverovatna energija. Ja nemam pojma odakle meni moja, stvarno.
Dejvid je odluchio da isproba svoje fore na Poljakinjama. Skontao je da ga niko nishta ne razume zbog tog Shkotskog akcenta i odluchio da samo pridje nekoj devojci i svojim finim hrapavim glasom i joj shapne neshto u stilu: Ti si najdeblja i najruzhnija osoba u ovom prostoriji, i onda je zagrli. I to mu je odlichno ishlo. Dok nije naishao na neku Holandjanku koja ima krsh porodice u Shkotskoj i savrsheno dobro razume njegovo mumlanje. No, to se dobro zavrshilo, uzeo je njen broj. Chinjenica da zna da napravi neku naivu, skoro tupavu facu ce tog choveka izvuci iz svake neprijatne situacije u kojoj se nadje.
Dok smo se dovukli opet je bio beli dan.
Imamo gomilu planova za obilaske, putovanja po drugim delovima Poljske i do Nemacke, ali danas samo zhelim da me neko teleportuje do Coste, uruchi srednju mochu sa puno shlaga i jedan mafin, sa strane. I da me onda baci do nekog parka da se nadishem svezheg, mirishljavog vazduha. Posle toga mozhemo na Mars. Kako stvari stoje, chini mi se da cemo bash tamo i da zavrshimo.
Нема коментара:
Постави коментар