Tehnichki frizhider nije umro. Samo su ga hladnokrvni zlotvori ishchupali iz zida, i iz nashih srca svojim zlim mrshavim rukama i oduvukli kao poslednje pseto niz hodnik, u mrak, daleko od nashih stomaka.
Alisine cimerke su se jutros odselile. Sa njima je otishla i sreca. I hrana.
Dina se jako iznervirala. Ja sam nekako tuzhna. Malisha i ja smo imali neku posebnu vezu. Zbog njega me vijao pomahnitali Arapin. On je chuvao moje povrce i zdravu hranu, i zbog njega su pare duzhe zhivele ushushkane u novchaniku. Sada je sve to otishlo niz hodnik, u mrak.
Rado bi opet koristila moj prozor-frizhider ali napolju je sada tridesetak stepeni, a ja sam na sunchanoj strani zgrade. Moracemo da smislimo neshto novo. Da sam ja sama, bez problema bi pitala Admina da strpam sve kod njega, ali ovako, nas 4. Nema shanse da se naguramo kod nekoga u frizhider.
Danas idemo na ruchak sa ono dvoje mutavaca. Nek nam donesu svoj frizhider, ili pochnu da placaju ruchkove.
Naravno to nije jedina lepa vest. Sinoc mi je stigao neki krajnje nonshalantno napisan email o tome kako su mi smanjili platu jer mi je fakultet u jako loshem stanju. Da li je to moj problem? Da li sam ih ja terala da budu komunisti? Da li je bila moja ideja da se fakultet renovira, a nema se para? Ja sam potpisala ugovor. Napisala sam im uljudan i vrlo besan mail. Zhao mi je shto nemam one Vrishtalice iz Harija Potera da im poshaljem jer je ton u kojem zhelim da bude prochitan taj mail od esencijalne vazhnosti, a chisto sumnjam da ce se oni derati sami na sebe.
Dakle od sinoc do danas, postala sam bezfrizhiderni siromah.
Na svu srecu nisu mi skinuli previshe od plate, inache bi morala da polijem zgradu benzinom pa da pregovaramo. Rachunala sam na te pare. Mislim da chak ni u Srbiji ljudi nisu toliki skrnavci da kada nekome PONUDE neshto, dovedu ga Bogu iza kichmene mozhdine, provedu kroz Sodomu i Gomoru chishcenja i ribanja i prilagodjavanja, kazhu, e brate sorry, znash kao nema se. Dolazak ovamo nije bila moja ideja, meni su oni ovo ponudili, pa onda svashta obecali pa onda nishta ispunili. Organizacija na zavidnom nivou. Poslala sam i jedan vrlo zanimljiv mail gospodi iz Beograda koja nisu nashla za shodno da mi se jave uopshte otkad sam doshla, a bitno da su mi na polasku rekli da im poshaljem razglednicu. Hocu, poslacu im razglednicu. Uvaljanu u antraks.
Ne mogu da se opeterecujem previshe time. Ljudu su stoke, sta sad da radim. Makar sam sinoc pojela neki desert u Manufakturi koji je bukvalno jedna od najboljih stvari na svetu. Vishnje u vinu, prelivene gustom crnom chokoladom, sa parchicima marcipana, shlagom i pechenim bademima. Da sam znala da ce da mi smanjuju platu, odmah bi pojela pet.
Drugi ljudi, kojima je takodje smanjena plata, i to josh vishe nego meni su poshizeli. Ovo ce sad znachajno uticati na to gde ce oni sve moci da idu van Lodza. Jadni Atul koji je verovatno morao da proda par slugu da bi se dovukao iz Indije, je ostao shvorc i rachunao je skroz na platu koja treba da nam stigne ovih dana. Bice urnebesno ako nam budu platili u kikirikiju. Ili crvenim ciglama.
Meni ovo nece pokvariti planove, tj. ne dam da ih pokvari, a da se zhivciram duzhe od 5 minuta stvarno nemam nameru. Ja sam im napisala mail, chisto da znaju da mislim da su idioti i da takvo ponashanje nije normalno i profesionalno, i ja znam da to nishta promeniti nece, te tako, boli me uvce. Skuvala sam sebi nes.
Idiot od profesora se juche nije pojavio uopshte. Chekala sam ga 4 sata, a onda otishla u shetnju. Danas ga nema opet. Ja ne znam da li su u ovoj zemlju chuli za pojmove profesionalnosti i osnovnog vaspitanja i kodeksa ponashanja na radnom mestu. Chini mi se da ne. Izgleda su mame Katolici previshe zauzete novom decom, da bi predhodnu generaciju nauchile tome. Sreca pa kod nas nije mnogo drugachije, tako da je meni sve ovo poznato, jadna Narandzasta je dozhivela blazhi shlog sinoc. Pitala me je da li je to zakonito shto nam rade. Haha, zakonito. Pitam se da kom pokojnom komunisti mogu da se zhalim.
Sinoc nam je pre maila o smanjenju plata zaista bilo super. Shetnja, pentranje po zidovima. Upoznali smo devojku koja je iz Brazila zapucala kod dechka iz Poljske kojeg je upoznala u Shvedskoj, i zaljubila se u njega. Devojka je predivna. Otvorena i prichljiva, i ochi joj se onako jako jako cakle. Mislim da bash voli tog dechka. Znam kako ljudi reaguju na to. Na daljine, na razlichite vere, nacije. Na sve razlichito. Ali kad sam videla njih dvoje jednostavno ne mogu a da ne verujem da je neshto tako lepo sasvim moguce. Bash me briga ako to znachi da je moja glava stanovnik grada Oblaci i Totalne idealistichke gluposti. Toliko nekako isijavaju tu svoju srecu, da smo se svi pored njih smeshkali i prichali o tome ceo put natrag do doma. Nek mi neko kazhe da to nije stvarno.
Ona nas je vodila na to mesto sa prelepim desertima, poshto je on nju tu vodio. I onda smo prichale o Poljacima. Ona je zakljuchila manje vishe iste stvari. I njoj je chudno shto su svi plavi, mrshavi, sa tim plavim ochima. Njegovi roditelji je kljukaju hranom, i trude se da se nekako sporazumevaju pantomimom poshto ne prichaju engleski. Rastuzhi se jedino kad je neko pita kada mora da se vrati kuci, u Brazil. Zapanjena je kavaljerstvom Poljaka. Isto kao i mi. Izgleda je svuda to izumrlo sem ovde. Otvaranje vrata, prinoshenje i odnoshenje stolice, noshenje torbe. Neki mali slatki dzentlmenski gestovi, sitnice koji zaista prave razlike. Njima je to normalno i prirodno. A mi smo totalno nenaviknuti na to. Ja sam totalno nenaviknuta na to. Zbog toga mi je to valjda to toliki fenomen.
Ponekad te male stvari promene dan. Zhena na kasi u Tesco-u koja mi se uvek smeshka i pricha na Poljskom samnom, a ja odgovaram na engleskom, ljudi koji drzhe otvorena vrata od lifta da ne chekam naredni. Nemoguce je nenasmejati se. A to je toliko jednostavno. To svako mozhe. Samo da bude malo fin.
Ovog Genija josh uvek nema. Mislim da cu ga chekati josh pola sata, sat. Nechuveno. Posle Poljski ruchak. Ne znam da li se Admin vratio? Oticicu posle klope i grada da proverim. Nadam se da se vratio da mogu da s nekim opljujem sve koji su mi uzeli frizhider i smanjili platu.
Нема коментара:
Постави коментар