среда, 16. јун 2010.

Day 4

Pijem vruci nes i jedem slatku perecu. Da, SLATKU. Umesto rastopljene soli po pereci je rastopljen shecer. Imam ketl!!! I ketl koji je zasluzhan za toplu nes i perecu i jastuk i jastuchnicu mi je donela Gosia moj andjeo chuvar u vidu Poljskog studenta hemije.

Bilo bi super da je vruci nes od mleka ali jutros mi se pokvarilo ono sto sam kupila pre neki dan. Shteta. Izgleda moj prozor-frizhider i nije bash najbolja ideja. Od danas cu stvari koje kupim drzhati kod Alis u frizhideru njenih docimerki, tu niz hodnik. I onda cu piti vruuuci nes, sa mlekom. Ooooo da!

Odem na posao. Smaram se kao majmun. Dao mi covek te neke fajlove koji su samo nizovi podataka da ih sortiram ali to nece ni da se otvori kako treba, a on nema odgovarajuci program a ja nemam nameru da radim u Notepadu, zaboga miloga. Tako da ne idem na "posao" do ponedeljka. I preeeesrecna sam zbog toga. Ono je zaista kao da me ona Homerova ptica za pritiskanje entera kljuca u mozak. Ustvari osecam se kao ta ptica.

Danas je toplije. Sunce ulazi kroz ogromni prozor i udara mi tacno u lice i jakooo prija. Povremeno prodje oblak taman da se bash ne sprzhim ko budala. Vreme varira kao i moje raspolozhenje. No od danas se trudim da ga drzim na vishem nivou. Pochecu da meditiram i da trchim. Danas sam jela paprike zbog vitamina C, za ruchak. Paprike i hleba. Ne zvuchi previshe otmeno ali je odlichno. Ova slatka pereca koju sad umachem u kafu je doshla kao kec na deset. O jastuku i jastuchnici necu ni da pricham. Kao da je Bozic danas.

Dobila sam i kartu Lodza od Gosie, a posto vishe, Bogu hvala, ne moram na skrnavi mi posao, sutra ustajem rano ujutru i krecem u obilazak. Taman imam 5 dana da sve lepo skapiram. Sinoc smo peske doshli iz centra jer ovi moji iz doma nisu cmizdravci da idu taxijem kao ostali nego koriste te svoje noge. Ostali su bili zapanjeni sto idemo nocu peske. Kao da je to neki problem, ionako nema nikog zivog nigde. Pritom, shetnja je jedno 20tak minuta umerenim tempom. To je meni sasvim normalno. Gosia je danas bila u fazonu jaooo pa to je 3 km. Da, pa?! Mozda je i to neka katolichka stvar. Bog ne voli da puno koristish noge. To te ometa u pravljenju katolichke dece. Ili tako neshto.

Treba da odem do mog prijatelja Admina pre nego sto odem u drugi dom veceras, gde su se fini ljudi ponudili da nama iz Zoo-a naprave ukusne zalogajchice, potpuno nebitno chega.

Нема коментара:

Постави коментар