Uspela sam da se uspavam u neko doba onda, naravno, nisam mogla da se probudim i nadjem sa Gosiom. Ili Margaret ili... ne znam kako se tachno zove ali me odrzhava u zhivotu. Ona mi je jutros dala josh dve banane.
Uhvatio me totalni uzas. Onda sam sedela i bila uzasnuta jedno dva sata dok Gosia nije doshla opet po mene. Nahranila me je i to je bio definitivno pomak u odnosu na stanje pre toga. I onda me jos odvela u neku radnju sa savrshenim slatkishima i napunila mi torbu. Upravo grickam nesto sto je proizveo Kopernik iz Toruna a zove se Pierniki. Ima ukus medenih srca, zapravo. Samo shto je u obliku kvadra. I imam kesu suvih medenjaka koji su tu ako se Uzas vrati.
U naletu entuzijazma od secer-predoziranja, malo sam sredila Crvenu. Prebacila sam jednu maramu preko grozomorne posteljine koju su mi jutros udelili posle sat vremena moje pantomimie i kukumakanja. Inache da, zhena je samo pokupila hrpu nechega sa poda i uruchila mi. Posteljina. Ja sam je pogledala onim "nemoj da me zezas" pogledom, i onda mi je donela jos jednu takvu hrpu i nasmejala se. Da se odushevish.
Stavila sam josh jednu ogromnu maramu da mi glumi zavesu jer je prozor preogroman zaista, kako se ljudi ovde presvlache ?! Neke stvari sam izvadila iz kofera cisto da se malo srodim s ovim prostorom.
Gosia me vodila u centar Lodza. Ona je bash fina. Mislim da sam zhiva zahvaljujuci iskljuchivo njoj poshto sve ostale boli uvo za chinjenicu da zhivim kao Rumunski izbeglica. Skroz lichi na Beograd. Centar. Ogromna ulica, sive zgrade, lepa arhitektura ali niko se o tome vishe ne brine. Kazhe Gosia da Poljaci ne znaju da troshe svoj novac kako treba. Prosle smo pored bolnice. Mislim da bi sama radje sebi pokrpila srchanu arteriju nego pustila da me u toj ustanovi iko pipne bilo chime shto je nazovi sterilno. Nikad se vishe necu zhaliti na stanje Infektivne. Infektivna je zemlja snova. Zhelim da je zagrlim kad se vratim kuci.
Pada kisha. Onako ogavno pomalo, ali je napolju prijatno, posebno meni jer nosim zimsku jaknu. Juche sam bila u majci bez rukava. Ovde je kao sve to normalno. Mislim da ih je ova postkomunistichka era nauchila da im sve bude normalno koliko god nenormalno to bilo. Nekako se svi smeshkaju. Chak i direktor IAESTE koji je zaduzhen za sve ovo dok sam mu objashnjavala da nemam jastuk i da zhivim u svinjcu. Rekao mi je da shvatim to kao "survival" i da ce me za dve nedelje verovatno iseliti u neki drugi studenjak.
U nedelju dolazi Aneta iz Makedonije. Neko koga znam. I to je odlichno. Radujem se tome kao deca pubertetu. Inache, tu je i neka Jasna iz Banja Luke, koliko sam shvatila iz njenih poruka u jednako mizernom stanju kao ja. Mozda cu se naci negde s njom, posto je na drugom kraju grada, da popijemo pivo, dva, deset...
Sutra u 10 pochinjem da radim. Videcemo na sta ce to da lichi.
Kazhu moji mogu da promenim datum povratka i to mi stoji kao jedna ozbiljna i dobra opcija. Necu odustati odmah na pochetku ali ako se previshe umorim i smorim i sve ostalo... astal da blista.
Bila sam kod mog prijatelja Admina. Nosila sam mu pare za kablove. On je moj prijatelj. Sada vec prichamo svaki dan. Dva od dva dana, koliko sam ovde. Prijateljstvo nam cveta. Pocheo je chak i da se smeje stvarima koje pricham. Posle cemo mozda na pivo.
Нема коментара:
Постави коментар