3:22 otpratila sam Anetu na bus. Otishla je i soba je sad opet crvenija. Samo moje stvari se josh uvek sushe svuda po stolicama, konopcima i shtipaljkama za zavesu.
Spavala sam sve ukupno u zadnjih 24 sata jedno 3 i po. Umorna sam i osecam gadnu rupu u zhelucu, ali ne od gladi. Ostavila mi je pismo. I Alis mi je ostavila pismo.
Idem da spavam. Pre nego shto pochnem da se osecam loshe. Nedostaju mi, ali tako mi je drago da se znamo. A ovo sa Anetom, to je skoro pa se usudim reci, sudbina. Dva puta da se sluchajno sretnemo eto tako u belom svetu. I josh sad u istoj sobi. Necu da budem tuzhna videcu ih opet.
Uzhivacu u moja poslednja dva dana u Lodzu. Chemu tuga? Bilo prelepo. I bice i ova dva naredna. Ako ih ne iskoristim posle ce mi biti jako jako zhao. I to je moja konachna odluka. Nema skenja.
Laku noc.
Нема коментара:
Постави коментар